Veruješ li Ti u pravu ljubav?
Draga moja,
Počeću sa Balaševićem, sa stihovima, u svom stilu.
„Sve prave ljubavi su tužne!“
Prava ljubav, šta je to? Da li uopšte postoji? Da li se uopšte mogu naći dve
srodne duše? Kolike su šanse da se tako nešto desi? Da li zaista možemo pronaći
pravu osobu? Onu jedinu, onu voljenu, onu-za ceo život? ...ili...
...ili smo osuđeni da u sopstvenom okruženju tražimo povoljnu osobu,
najpogodniju od svih ponuđenih, tj. najmanje lošu u datoj konkurenciji?
A nije li to paradoks ljubavi?
To okruženje u kome se nalazimo je samo jedan deo ove zemlje, samo jedna tačka na ovom svetu, pa zar nema tamo negde nama pogodnih osoba? Možda nas baš tamo negde, tamo neka, nama suđena osoba čeka...
Rešio sam...
Neću ograničavati sebe.
Puštaću u svoj život sve. Da vidim, da osetim da li u
ovom gradu postoji, živi, diše, bitiše meni suđena osoba. I neću se
prilagođavati ja njoj, već ću nastojati da se ona prilagodi meni i mojim
uslovima, tako, posle svega, manje boli...čovek najbolje uči na svojim
greškama.
Ukoliko se takva ne pojavi, pa ima još puno gradova u ovoj zemlji, još puno
zemalja na ovoj planeti, na „trećem kamenu od Sunca“, a s’ obzirom na moju
ambicioznost, “beli
svet“ me čeka...a tamo i ona prava...u „obećanoj zemlji| čeka i „obećana
ljubav“...ili grešim?
Postaviću ti jedno pitanje. Veruješ li u zabranjenu
ljubav? U nemoguću ljubav? U neuzvraćenu ljubav? U ljubav ideala? U ljubav iz
potaje, u tetoviranje mirisima?
Da li je to opsesija? Opsednutost nekim? Znam da jeste!
Ali, da li je to opsesija koja se javlja
u mozgu, ili je to opsesija koja dolazi iz srca?
Ako je u pitanju mozak, onda je to divljenje, veličanje nečega ili nekoga do
ideala...
Ako je u pitanju srce, onda je to LJUBAV, bezrezervna ljubav zbog koje se pati,
koja boli do srži, koja razdire, ali i pored toga, ljubav koja se pamti, jer
ostaje duboko u srcu...za ceo život...
A opet, da li se prava ljubav zaista dešava? Nama, tebi, njemu, meni, njoj, njima, onima...ili samo prolazi pored ljudi, a oni se opet zavaravaju da su zaljubljeni jer ne žele da vide da nisu ispunjeni, ne žele da pomisle da i njih tamo negde čeka ona suđena...
Možda prava ljubav sve nas čeka?
Tamo negde...čeka...
Ili uopšte i ne postoji? Retoričko pitanje...
Comments (12) Posted to Generalna 01/11/2009 Edit